Eurozona

Eurozona odnosno monetarna unija predstavlja valutno područje unutar kojega su međusobni tečajevi valuta zemalja članica neopozivo fiksirani i euro kao takav jedino je zakonsko sredstvo plaćanja.

Koristi monetarne unije direktno su vezane za mikrorazinu poslovanja. Točnije radi se o ukidanju izravnih transakcijskih troškova konverzije valuta, troškove platnog prometa i neizravne koristi zbog veće usporedivosti cijena. Jednako tako smanjena je neizvjesnost zbog kredibilnog fiksiranja tečaja te sama veća izvjesnost u pogledu budućih cijena uslijed trajnog fiksiranja tečaja doprinosi kvaliteti odluka o investicijama, proizvodnji i potrošnji. Za centralnu vlast države iznimna je prednost nepostojanje valutnog rizika za vanjski dug kao i olakšano financiranje deficita tekućeg računa, integracija financijskog sustava koja dovodi do produbljivanja likvidnosti i olakšane diversifikacije rizika. Jasno je kako dolazi do povećanja stabilnosti države i omogućavanje kvalitetnih uvjeta poslovanja za sve aktere tržišta.  

Troškovi monetarne unije prvenstveno se dotiču gubljenje monetarne politike kao instrumenta ekonomske politike. Tečaj je fiksiran, kamatne stope su egzogene i javlja se gubljenje inflacijskog poreza i mogućnosti devalvacije te gašenje emisijske dobiti. Moguća je i tranzicijska nestabilnost prijelaza na novu valutu (HRK u €). Omjer između troškova i koristi ovisi o sposobnosti tečaja za upijanje asimetričnih šokova i poremećaja koji pogađaju devizna tržišta.

Zemlje koje imaju zajedničku valutu trguju više i ujednačavaju monetarnu politiku s ciljem ublažavanja šokova. Evidentno je i kako je gubitak monetarne suverenosti de facto neophodan o čemu nalaže i sama teorijska postavka Mundellovog trokuta. Opći porast razina cijena u tranzicijskom procesu nije značajan, a važan korektivan faktor jesu zadužena tijela Europske unije koja provode monitoring aktivnosti tranzicije valuta.

Zajednička valuta zapravo jest dublja razina integracije unutar ekonomskog bloka. Nakon prijeđenog puta slobodne razmjene roba, zajedničke carinske tarife, slobodnog kretanja faktora proizvodnje i zajedničke ekonomske politike dolazi do još snažnijeg povezivanja članica regionalne integracije. Uvođenje zajedničke valute provodi se sa svrhom uklanjanja prepreka pri odvijanju procesa i aktivnosti u sklopu unutarnjeg tržišta Unije s ciljem intenzivnije globalne konkurentnosti gospodarstva, ali i same valute u konkurentskoj borbi za položaj svjetskog novca.

 

Primjedbe