Eurozona odnosno monetarna unija predstavlja valutno
područje unutar kojega su međusobni tečajevi valuta zemalja članica neopozivo
fiksirani i euro kao takav jedino je zakonsko sredstvo plaćanja.
Koristi monetarne unije direktno su vezane za mikrorazinu
poslovanja. Točnije radi se o ukidanju izravnih transakcijskih troškova
konverzije valuta, troškove platnog prometa i neizravne koristi zbog veće
usporedivosti cijena. Jednako tako smanjena je neizvjesnost zbog kredibilnog
fiksiranja tečaja te sama veća izvjesnost u pogledu budućih cijena uslijed
trajnog fiksiranja tečaja doprinosi kvaliteti odluka o investicijama,
proizvodnji i potrošnji. Za centralnu vlast države iznimna je prednost
nepostojanje valutnog rizika za vanjski dug kao i olakšano financiranje
deficita tekućeg računa, integracija financijskog sustava koja dovodi do
produbljivanja likvidnosti i olakšane diversifikacije rizika. Jasno je kako
dolazi do povećanja stabilnosti države i omogućavanje kvalitetnih uvjeta
poslovanja za sve aktere tržišta.
Troškovi monetarne unije prvenstveno se dotiču gubljenje
monetarne politike kao instrumenta ekonomske politike. Tečaj je fiksiran,
kamatne stope su egzogene i javlja se gubljenje inflacijskog poreza i
mogućnosti devalvacije te gašenje emisijske dobiti. Moguća je i tranzicijska
nestabilnost prijelaza na novu valutu (HRK u €). Omjer između troškova i
koristi ovisi o sposobnosti tečaja za upijanje asimetričnih šokova i poremećaja
koji pogađaju devizna tržišta.
Zemlje koje imaju zajedničku valutu trguju više i
ujednačavaju monetarnu politiku s ciljem ublažavanja šokova. Evidentno je i
kako je gubitak monetarne suverenosti de
facto neophodan o čemu nalaže i sama teorijska postavka Mundellovog
trokuta. Opći porast razina cijena u tranzicijskom procesu nije značajan, a
važan korektivan faktor jesu zadužena tijela Europske unije koja provode monitoring
aktivnosti tranzicije valuta.
Zajednička valuta zapravo jest dublja razina integracije unutar
ekonomskog bloka. Nakon prijeđenog puta slobodne razmjene roba, zajedničke
carinske tarife, slobodnog kretanja faktora proizvodnje i zajedničke ekonomske
politike dolazi do još snažnijeg povezivanja članica regionalne integracije. Uvođenje
zajedničke valute provodi se sa svrhom uklanjanja prepreka pri odvijanju procesa
i aktivnosti u sklopu unutarnjeg tržišta Unije s ciljem intenzivnije globalne
konkurentnosti gospodarstva, ali i same valute u konkurentskoj borbi za položaj
svjetskog novca.
Primjedbe
Objavi komentar