Trenutna situacija vezana uz rusku invaziju na Republiku
Ukrajinu otvara brojna pitanja, a jedno od glavnih jest: Koliko su zapravo
efikasne mjere sankcija upućene Ruskoj Federaciji? Sam Winston Churchill više
je puta kazao kako sankcije izazivaju negativan efekt i upozoravao na
pretjerano i neefektivno kažnjavanje Republike Njemačke nakon završetka prvog
svjetskog rata. Churchill je isticao kako mjere sankcija rezultiraju
kontraproduktivno i uzrokuju eksponencijalan rast kritične mase među građanima
te države zahvaćene sankcijama. Danas nikad snažnije zajedništvo zemalja
Europske unije upravo je bazirano na temelju uvođenja direktnih sankcija Ruskoj
Federaciji. Europska unija već je određeno vremensko razdoblje predvodnik u
zelenoj transformaciji gospodarstva na globalnoj razini (klimatska neutralnost
do 2030. i 2050. godine). Jedan od osnovnih razloga oblikovanja takve strateške
politike jest visoka energetska uvozna ovisnost EU od strane trećih zemalja.
Ruska invazija na Ukrajinu natjerala je Europsku uniju na ubrzavanje procesa i
aktivnosti energetske transformacije. Problem Unije javlja se zbog nedovoljne
samodostatnosti u proizvodnji i opskrbi energentima kao i u konkretnom
pronalaženju i ugovaranju drugih energetski snažnih zemalja partnera.
Iz tog razloga jasna je suzdržljivost pojedinih zemalja
članica poput primjerice Mađarske na čelu s premijerom Viktorom Orbanom, ali i
opreznošću drugih predstavnika vlasti poput primjerice francuskog premijera Emmanuela Macrona ili talijanskog premijera Maria Draghija. Uzrok takve suzdržanosti jest
sam suverenitet zemalja i racionalna želja za maksimiziranjem koristi građana i
umanjenjem negativnih reperkusija uzrokovanih ratnim sukobom. Zajedništvo
zemalja članica kroz nadolazeće razdoblje biti će testabilno i zanimljivo će biti
pratiti intrazemaljske odnose unutar EU. S druge strane, Federacija Rusija
nastoji minimizirati uspješnost učinka sankcija zapadnih zemalja. Povlačenje
podružnica, poslovnica, tvornica rezultirati će smanjenjem gospodarske
aktivnosti u Federaciji Rusiji. Direktan makroekonomski učinak biti će vidljiv
kroz povećanje stope nezaposlenosti, smanjenja direktnih stranih investicija,
rasta inflacije i pada prihoda javnih razina vlasti. Ruska Federacija samo u
studenom 2021. godine izvezla je ukupno dobara i usluga u zemlje Europske unije
u iznosu od 166096.40 milijuna američkih dolara. Europska unija glavni je
trgovinski partner Rusije i kreiranjem djelomično autarkičnog stanja prema
Zapadu naškoditi će ruskom gospodarstvu. Jednostavno je nemoguće da izostanu negativne
reperkusije uzevši u obzir da je 2020. godine udio ukupnog ruskog izvoza dobara
u zemlje članice Unije iznosio 37.3%. Brojke sve govore i predsjednik Rusije
Vladimir Putin (nedavno obučen u zimskoj jakni talijanskog brenda visoke mode)
racionalnom analizom mora uzeti u obzir važnost trgovinske razmjene s EU i
mogućnost dodatnih negativnih srednjoročnih implikacija. Navedeni razlozi
ukazuju na potrebu za stabilizacijom situacije i potrebom za kolektivnim pregovaranjem kako bi se de facto
cjelokupno svjetsko gospodarstvo dovoljno pogođeno COVID globalnom pandemijom
vratilo na pretkrizno razdoblje. Iz današnjeg pogleda praktički nerealno
djeluje Konferencija u Jalti 1945. godine i visoka razina suglasnosti trojice
saveznika najblaže rečeno kompleksnih ličnosti.
Primjedbe
Objavi komentar