Direktne strane investicije (FDI) često su pojam rasprava i onaj pojam poznat u javnom diskursu u Republici Hrvatskoj usmjeren ka privlačenja direktnih stranih investicija. S obzirom na spomenuto, neke aktivnosti izvršnih vlasti upravo su orijentirane s ciljem ostvarivanja privlačenja direktnih stranih investicija. Zašto neka zemlja želi privući FDI i zašto bi trebala ili ne bi trebala usmjeravati vlastito djelovanje prema privlačenju FDI-ja, pitanje je vrijedno koje se izravno tiče ekonomskog rasta i razvoja neke zemlje.
Izvrstan primjer prednosti direktnih stranih investicija jest podatak kako je multinacionalna kompanija British American Tobacco (BAT) hrvatskom BDP-u doprinijela s 1,3 milijardi kuna, odnosno njihovo poslovanje generiralo je čak 0,4 posto BDP-a Republike Hrvatske. Jasno je kako navedeni oblik investicija direktno utječe na smanjenje nezaposlenosti radi otvaranja novih radnih mjesta i u konačnosti dolazi do rasta životnog standarda.
Povećanje proračuna svih javnih razina vlasti putem različitih poreznih i
neporeznih davanja pruža dodatnu mogućnost raspodjele novčanih sredstava u
općem interesu stanovnika. Ako se na nekakvom geografskom području primjećuje značajan
rast direktnih stranih investicija slobodno se kazuje kako vlada ugodna
„investicijska klima“ koja dodatno privlači nove investicije i ukupan broj
investicija linearno raste zbog smanjene razine rizika, ali i neizvjesnosti
financijskog segmenta poslovanja u vidu likvidnosti i profitabilnosti
investicije.
Vrlo je važno analizirati o kojem se zapravo tipu direktnih stranih investicija radi s obzirom na industriju djelovanja. Tako primjerice kod određenih direktnih stranih investicija povezanih s hotelskom industrijom javlja se problem same kvalitete investicija. Naime, veliki broj zaposlenika nije u radnom odnosu tijekom čitave kalendarske godine, radna mjesta i pozicije uglavnom su formalno i hijerarhijske šture, javna infrastruktura prekrasnih obalnih i priobalnih područja jednostavno ne može apsorbirati toliku količinu domaćih i inozemnih stanovnika.
Nadalje, agresivan dotok direktnih stranih investicija prijetnja je rušenju konkurentnosti domaćih proizvođača, poduzetništva kao neizostavnog dijela nacionalnog gospodarstva. Donald Trump u vlastitom predsjedničkom mandatu hrabrim je mjerama djelomično povratio outsource način proizvodnje američkih kompanija u Sjedinjenje Američke Države. Navedeno djelovanje rezultiralo je povećanjem bruto domaćeg proizvoda, smanjenjem razine nezaposlenosti i smanjenjem razine siromaštva (tri kriterija ekonomskog razvoja države).
Grubo i oštro gledajući, kod direktnih
stranih investicija radi se o poduzećima i ulaganjima stranih vlasnika,
prikupljena novčana sredstva financirana su od stranih financijskih institucija,
a sama dobit poslovanja vraća se u zemlju sa stvarnim sjedištem uprave,
preciznije u inozemstvo.
Globalno povezivanje zemalja i kontinuirano intenziviranje
odnosa, kao i djelovanje neke zemlje na svjetskom tržištu determinante su
današnje međunarodne ekonomije. S potrošačkog aspekta, širok izbor proizvoda i
usluga koje nude ponuđači dobar je i nužan kako bi se zadovoljile različite potrebe,
interesi, želje individua. U pogledu rasta i razvoja poduzeća, jasna je ciljna
usmjerenost na širenje tržišta poslovanja. Gotovo nemoguće¹ je izbjeći veliki
broj stranih proizvoda i usluga na domaćem tržištu, a pravi način reagiranja
jest kroz razvoj domaćih poduzeća jednako ili više konkurentnih na domaćem i
inozemnom tržištu. Ne postoji ni potreba za ograničavanjem stranih direktnih
investicija od strane državnog sustava. Državni sustav strateški bi trebao
težiti razvoju nacionalnog gospodarstva s funkcijom tehničke pomoći i podrške privatnom
sektoru. FDI uopće ne predstavlja prijetnju nečijem nacionalnom gospodarstvu
ako je dio sustavnog planiranja i analiziranja procesa.
¹ Teoretski je moguće uvođenjem carina, ali generalno
situacija ukazuje na liberalizaciju svjetske trgovine od sredine 1990.-ih kao
osnovice međunarodnog gospodarskog sustava.
Primjedbe
Objavi komentar