Aplikativna kompleksnost zelene tranzicije europskog gospodarstva

Klimatska neutralnost podrazumijeva ex-post vizijsko stanje prijelaza na društvo i gospodarstvo s nultom stopom emisija. Zamjena fosilnih goriva čišćim oblicima energije srezati će emisije stakleničkih plinova te primjerice smanjiti i ovisnost Europske unije o ruskom plinu.

Klimatska neutralnost nužna je u današnjem kontekstu s ciljem povećanja održivosti i smanjenja negativnih implikacija na trenutno ekološko, ali i gospodarsko, društveno stanje. Tako primjerice, prethodno sušno ljeto dovodi do češćih i intenzivnijih požara koji dovode do oštećenja poljoprivrednih nasada progutanih vatrom (ili nedostatkom vode kao instrumenta navodnjavanja), što rezultira manjom količinom hrane. Manja količina hrane, posljedični porast cijene te iste hrane, pad kupovne moći, viši stupanj oštećenosti osiguravatelja i osiguranika samo su neke od negativnih ekonomsko, društveno, ekoloških implikacija u ovom ad hoc primjeru.

Zelena tranzicija jest vrijedan proces i projekt, ali jedan od glavnih izazova predstavlja konkretna njezina realizacija pogotovo u određenim tipovima poslovanja.

Jedan brodski kontejner sadrži robu od prosječne aproksimativne vrijednosti koja iznosi 23.000 dolara. Jedan brod, ukupno prosječno u jednoj vožnji, preveze 20.000 kontejnera. Kako efikasno i efektivno supstituirati naftne derivate kao glavne izvore energije općenite mogućnosti funkcionalnosti broda? Alternativno testiranje, kasnije i proces provođenja bilo kakvih planova, priprema s ciljem održive transformacije ovog poslovanja s minimalnom je vjerojatnosti uspješnosti. Nije ni potrebno posebno napominjati izraženost oportunitetnih troškova u ovom aplikativnom slučaju.  Projekt transformacije, u principu trebao bi biti dorađen do savršenosti jer bilo kakvo usporavanje tijeka opskrbnog lanca, narušava informacijsko, komunikacijsko, financijske tokove sudionika globalnog opskrbnog lanca (od dobavljača prirodnih sirovina, sve do kraja lanca, točnije potrošača gotovih proizvoda/usluga).

Kompleksnost i sveobuhvatnost transformacijskog procesa, zahtijeva rijetko viđenu razinu pragmatičnosti. Strateške odluke poduzeća, ali i sinergijski efekt privatnog i javnog sektora faktori su utjecaja na uspješnost provedbe zelene tranzicije. Mjere izvršnih vlasti trebaju biti usmjerene na formiranju odgovarajućeg okvira, umanjenog za birokracijske postupke, kako bi dozvolili poduzećima da impliciraju vlastitu viziju, kreativnost, inovativnost po pitanju zelene tranzicije. Kriza kao šansa.


Primjedbe